Samostan Plehan, stoljetno kršćansko, kulturno i obrazovno središte zapadnog dijela Bosanske Posavine, smješten je na brežuljku nadmorske visine 315m, 25 kn južno od Slavonskog Broda.

Tu su franjevci još u srednjem vijeku imali crkvu sv. Marka, a pored nje je bilo groblje. Budući da su Turci 1536. godine zauzeli Bosansku Posavinu, tada je vjerojatno srušena i crkva, ali su franjevci i dalje tu ostali te je plehansko srednjovjekovno groblje bilo stoljetno kršćansko sastajalište. Kako turske vlasti nisu dopuštale gradnju novih kršćanskih objekata, samostan i crkva na Plehanu sagrađeni su tek u drugoj polovici XIX. St. Sada porušena crkva i samostan građeni su 1898.-1902., odnosno 1932. god.

Još od srednjeg vijeka franjevci neprekidno vode katoličko dušobrižništvo u Bosanskoj Posavini. Neko vrijeme sam Plehan je služio cijeli njezin zapadni dio, a poslije su od njega odijeljene područne franjevačke župe: Koraće, Foča, Žeravec i druge.

I uz skromne gospodarske mogućnosti, franjevci su na Plehanu njegovali razne oblike kulturne i prosvjetne djelatnosti. Koncem prošlog stoljeća sagradili su posebnu zgradu za pučku školu te u njoj sami bili učitelji. Na Plehanu je 1888. god. Pokrenut prvi časopis sjeverne Bosne pod naslovom: „ Novi prijatelj Bosne“ te u novije doba biblioteka „Slovoznak“. Samostan je imao vrijednu knjižnicu i arhiv, značajan za cijelu Bosansku Posavinu.

Uz to Plehan je posjedovao bogatu likovnu zbirku sa oko 600 djela poznatih, uglavnom hrvatskih, umjetnika. U doba komunističkog sustava animirali smo vodeće umjetnike da stvaraju na kršćanske teme, ponegdje i sa suvremenim teološkim interpretacijama. U svoju crkvu unijeli smo djela poznatih umjetnika i to je – što djelomice pokazuje monografija „Plehan“ – bilo najvrjednije što je Plehan imao.

Međutim, srpska je vojska na sam patron sv. Marka 25. IV. 1992. god. napala samostan topovima i monobacačima. Poslije su ga nekoliko puta raketirali iz aviona. A o rušenju samostana i crkve na Plehanu navodim doslovce vojno izvješće zapovjednika tenkal koji je poslije zarobljen. 2. VII. 1992. oko 12 sati smo krenuli prema Plehanu sa zapadne strane. Moj tenk T-72 i tri oklopna transportera sa Srpačkom pešadijom. Tačno u 13 i 55 časova izašli na Plehan kod samostana. Tu sam trebao sa svojim tenkom da obezbedim miniranje samostana što sam i učinio. Tu me prvi put gađa VBR dva puta pa sam morao povući tenk. Nakon deset minuta srušen je samostan sa dve tone eksploziva. Noćismo u nekom selu između Plehana i Kuline.

Od oko 300 likovnih djela iz zbirke plehanskog samostana, što smo uspjeli spasiti, izabrali smo 50-ak radova s kršćanskim temama pod naslovom: „ Sakralna djela moderne hrvatske umjetnosti iz porušenog Plehana“, što, vjerujemo, može barem donekle dočarati bogatstvo cijele zbirke. I sama izložena djela očituju franjevačku djelatnost i njihovu usmjerenost na ljubav prema čovjeku ne obazirući se na to koje je nacije ili religije.

I pored svoje bogate i znakovite prošlosti, plehanski franjevci razasuti kao izbjeglice po Hrvatskoj i Europi – jedan je u međuvremenu umro – planiraju svoj povratak, ali ne žele nikakva raščišćavanja oko prošlosti koja bi mogla zamračiti njihovu budućnost. Oni planiraju gradnju novog i ljepšeg Plehana – što očituje i izložena maketa – koji će biti spreman svim ljudima dobre volje ponuditi kršćanske, kulturne i narodnosne vrijednosti.

Kao što su nas dobri ljudi s ljubavlju i raznim oblicima pomoći pratili da sagradimo novi Plehan u skladu s potrebama ljudi u XXI. St. Mi im se srdačno preporučujemo! Vjerujemo da će novi Plehan i dalje biti grad na gori koji će svojom ljepotom dominirati širokim prostorjem Bosanske Posavine a svojom djelatnošću nastaviti širenje dobrote i čovjekoljublja.

Andrija Zirdum