Plehan, župa i franjevački samostan sv. Marka evanđelista (Vrhbosanska nadbiskupija, Derventski dekanat, općina Derventa). U plehanskom kraju franjevci djeluju već od srednjega vijeka, iako su vijesti o tome oskudne. Nakon osmanskog osvajanja, sve crkve koje su se nalazile na širem području porušene su, ali je ostao stanovit broj katolika. U XVII. stoljeću već se spominje nekoliko župa koje su, međutim, iščezle tijekom Bečkom rata (1683.-1699.). U XVIII. stoljeću dolazi do ponovnog oživljavanja uglavnom doseljavanjem katolika iz Hercegovine i Dalmacije. Tridesetih godina tog stoljeća spominje se župa Velika. Njezino je sjedište bilo vjerojatno u Modranu, koje je dvadesetih godina XIX. stoljeća preneseno u Zelenike, a početkom pedesetih na Plehan.
Pripreme za gradnju crkve na Plehanu započele su 1850. nakon dobivanja dopuštenja od turskih vlasti. Zbog nastalih teškoća crkva je izgrađena tek 1869./70. Na njezinu mjestu podignuta je 1898.-1900. nova i daleko reprezentativnija crkva.
Odluka o podizanju samostana na Plehanu donesena je 1853. godine, ali je njegova gradnja iz posebnih razloga odgođena, tako da se ta zamisao ostvarila 1870.-1874. Samostan je službeno uspostavljen 1875. godine. Zgrada samostana proširena je 1882. Zbog nedostajnosti prostora izgrađen je novi samostan 1932. Po projektu Karla Pařika u koji je uklopljen i dio staroga. U samostanu se čuva vrijedna arhivska građa i knjižnica s lijepim brojem starih knjiga iz XVIII. I XX. stoljeća. Samostanska galerija ima više stotina djela moderne umjetnosti u kojoj su zastupljeni najznačajniji suvremeni likovni umjetnici iz Hrvatske i BiH.
Na Plehanu su djelovale sestre Milosrdnice između 1955. i 1965. godine u odjelu derventske bolnice za plućne bolesnike. Bolnica u Plehanu otvorena je u jednom dijelu nacionaliziranog franjevačkog samostana, u zdravoj brdskoj klimi i u šumovitom kraju.
Kad je 1. srpnja 1965. Franjevcima vraćen samostan, bolnički odjel preselio se u Derventu, a s njim i sestre Milosrdnice. Treba spomenuti da je od 1951. do 1955. godine u nacionaliziranom samostanu bio smješten starački dom.
Na Plehanu su djelovale Školske sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije do 1992. godine, kada su zbog rata napustile to područje. Tijekom rata od 1991. do 1995., točnije 1992. godine, srpski su ekstremisti srušili samostan, samostansku i župnu crkvu, područne crkve u Božinici, Brezicima i Modranu spalili, a sve Hrvate katolike potjerali. Prije toga samostanske kulturno-umjetničke vrijednosti izmještene su u Slavonski Brod.
Poslije rata franjevci su se vratili na Plehan kao i nevelik broj katolika.
Dana 23. lipnja 2001. vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić blagoslovio je gradilište nove župne i samostanske crkve sv. Marka Evanđelista te je postavljen temeljni kamen za crkvu, koji je 13. travnja 1997. u Sarajevu blagoslovio papa Ivan Pavao II.
Dan poslije blagoslova kamena temeljca, na blagdan rođenja sv. Ivana Krstitelja, na gradilištu nove župne crkve, koja se gradila na mjestu nekadašnje, srušene u ratu 1992. godine, jedanaestogodišnji dječak Juro Krištić, pronašao je temeljni kamen. Na kamenu dužine 173 cm, širine 40 cm i visine 54 cm krupnim slovima uklesano je: “Na Slavu Božju u čast sv. Marka evang. 2. august 1898.”
Prema riječima dr. Andrije Zirđuma, za temeljni je kamen upotrijebljen jedan od stećaka iz srednjovjekovne nekropole na obližnjem plehanskom groblju.
Dana 27. lipnja 2001. pronađena je povelja i “Povijesni razvitak samostana na Plehanu i njegovih župa”. Povelja počinje riječima “U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga Amen”, zatim slijedi širi popis predstavnika crkvene, biskupske, redovničke franjevačke zajednice te civilne vlasti derventskoga kotara. U povelji se spominje i ime austrougarskoga cara Franje Josipa, pod čijom se upravom tada nalazila Bosna i Hercegovina. “Povijesni razvitak samostana na Plehanu i njegovih župa” pisan je 1. kolovoza 1898.
O razlozima gradnje ondašnje crkve u “Povijesnom razvitku” piše: “Kako je prijašnja crkva bila premalena i manje dopadne vanjštine tako se odredi novu pravit. Materijal je za novu crkvu pribavio u dogovoru s prečasnim o. fra Stjepom Čičkom, tadanjim provincijalom i drugim otcima ove obćine vlč. o. fra Lovro Grlić, ex definitor, pod čijim se nadzorom godine 1898., 1. juna počelo temelje ove crkve kopat i zidat.”
Povelja i “Povijesni razvitak” pisani su tintom, krasopisom, na pergamenama nešto većim od formata A3 i smješteni u posudu od brušenog papira. U posudi je bilo nekoliko novčanica Austro-Ugarske Monarhije.
Područne crkve bile su u Donji Šušnjarima (sagrađena 1966. Godine), u Brezicima (sagrađena 1966., proširena 1987. Godine), u Božincima (sagrađena 1986./87.), u Modranu (crkva sv. Nikole Tavelića sagrađena 1972.) i u Poljarima (sagrađena 1990., obnovljena 2002. Godine). Na području župe nalazi se 9 grobalja s kapelicama i to: na Plehanu s kapelicom sv. Marka, na Modranu dva groblja s kapelicama sv. Jurja i sv. Ivana, na vrhovima, u Brezicima, Božincima, poljarima, Šušnjarima i groblje Ritešić-Lug.
Župom upravljaju franjevci Bosne Srebrene, a čine je naselja: Božinci, Brezici, Bukovac, Bunar, Dažnica (dio), Komarica (dio), Kovačevci (sjedište župe), Lupljanica, Modran (dio), Poljari, Ritešić (Lug), Sičine, Stanići, Šušnjari, Vinogradine, Vrhovi, Zasika i Zelenika.
Broj župljana po godinama: 8120 (1991), 100 (2001.), 95 (2010.), 81 (2016.).
Iz knjige "Stanje katoličkih župa na području Bosne i Hercegovine između 1991. i 2011. godine
Preuzeto s http://garevac.net